2. октобар 2018.

VRBE Aldžernon Blekvud


Kada sam dobila preporuku za ovu knjigu, pomislila sam: "DA! TO JE TA!!!"
A onda se, u knižari, dugo lomila između "Hladna ruka u mojoj" i ove, ali je preporuka prevagnula.
Uzeh Vrbe.
I tako...
Oduševljena, dođoh kući...
Predivna knjiga, korice, štampa... pa još i horor!
Pa kud ćeš lepše!
E sad ću da uživam!
Morgen malo!
Od cele knjige, dobar samo izgled...
...
U ovom momentu očekujem da Blekvudovi fanovi krenu na mene vilama i močugama.
Da mi ispraše tur.
Šta da radim...
 Ako je tako, onda bar da završim ovo moje pisanje i da bežim
Ali, dobro, ljudi... pa nisam baš totalno razočarana.
Polako!
Od 3 priče, koliko ih ima u knjizi, najviše mi se dopala poslednja,
"Silazak u Egipat"
Iskreno, očekivala sam priču o strašnim i jezivim mumijama, kletvama i kojekakvim misterijama.
Ne.
Ovo je drugačija vrsta strave. Ona iskonska, koja vam se uvuče u kosti i tera vas da, na sve ono sto ste čuli o drevnom Egiptu, gledate na sasvim drugačiji način.
Iako sama priča deluje pomalo dosadno i ušuška vas pripovedanje koje je puno opisa i veoma, veoma dugih rečenica, u jednom trenutku ćete zastati i zapitati se kada je došao taj osećaj. Neprijatan. Naprosto neprijatan i uznemirujuć.
I on će vas držati još dugo nakon čitanja.
...
Središnja priča, po kojoj se zove knjiga, je
"Vrbe"
Ovde ćete, kao prvo, dobiti prelepe opise Dunava i njegovih obala. Ljudi, ja  stvarno moram da se našalim na račun ovoga! Svaka Blekvudova rečenica duga je otprilike koliko i Dunav...
Dvojica prijatelja, ploveći kanuom, naći će se nasukana na ostrvu usred reke. Neobjašnjive i natprirodne događaje koji će uslediti, ćete samo moći da naslutite kroz opise zlokobnih vrba.
...
"Vendigo" je prva priča u knjizi i ona mi se, zapravo, najmanje dopala.
Naime, nju sam odmah uporedila sa Džejmsovim delom "Okretaj zavrtnja".
Da li je u pitanju ludilo, trenutni strah od nepoznatog ili nešto natprirodno, to je na vama da procenite. Ono što se tih noći kada je grupa lovaca na losove prenoćila u kanadskim šumama, dešavalo, ostaje, na neki način, neobjašnjivo.
Dakle, ne mogu da kažem da je ova knjiga loša.
To nikako!
A ako je drugi svrstavaju u sam vrh književnosti, kada je o pričama strave reč, ko sam ja da tvrdim drugačije?!
Zasigurno, ovo jeste prava književnost.
Opisi jesu, za moj ukus, preopširni, ali su fenomenalni i upravo oni imaju ključnu ulogu u percipiranju sve tri priče.
A zar nije uvek tako?!
Ali samo pod od uslovom da se dovoljno prepustite, isključite sve spoljašnje uticaje i budete uporni.
Ova knjiga nije jedna od onih laganih koje možete da čitate uz grickalice i muziku. Nikako.
Što se mene tiče, ja sam navikla na malo drugačije sadržaje, brze i sa dosta dijaloga. Nemam vremena ni živaca da iščekujem da se nešto (NIŠTA) desi, da čitajuci dobijam samo nagoveštaje, pa da naslućujem šta je to užasno i strašno što je pisac hteo da nam dočara...
Zato je efekat oduševljenja, valjda, izostao.
Do mene je.
U stari... oduševljena sam. Vizuelno. Knjiga izgleda fantastično na polici.
Ajd' zdravo!

Нема коментара:

Постави коментар