Stranice

17. април 2019.

KAPIJE ANUBISA- Tim Pauers

Pre par dana, dođe mi prijateljica u posetu. Raspričasmo se i kako to obično biva, u jednom momentu ona me pita:
- I? Šta se čita?
Jooooj, ljudi moji, što ja volim to pitanje! 🤣🙆‍♀️
(Ne moram ni da vam kažem da se ona odmah pokajala što je uopšte i pomenula čitanje ☝️😳)

- E, baš sam juče završila "Kapije Anubisa", kažem i nastavljam da verglam
- Vidiš, to ti je fantastika, ali ne epska i ne naučna, nego samo fantastika.
Ona me gleda belo, vidim, ništa joj nije jasno, pa rešim da joj u kratkim crtama prepričam knjigu (u "kratko" računajte moje pričanje od cca 45 min 😬)
- Znaš, mnooogo je interesantna! Priča se vrti oko Brendana Dojla, koji dobija veoma primamljivu ponudu za posao. Takođe, Dojl će ovde videti i priliku da se bavi istraživanjem vezanim za oblast književnosti i život Vilijema Ešblesa, pesnika, za čiji se rad Dojl naročito zanimao.
Međutim, kada bogati poslodavac počne da objašnjava da putovanje na koje planira da povede i Dojla nije samo običan put "na neko mesto", Dojl će posumnjati da je starac "pomerio pameću" i da putovanje kroz vreme nije moguće... ipak, pristaće na ponudu i posle uspešnog "skoka", zaglaviće u Londonu hiljaduosamstoineke godine...

- A je l' se tebi ne vrti u glavi? 🤔
- Jok. Što pitaš? 😁
- Ma onako... nastavi. 🙄

- Da. Tu nastaju peripetije jer Dojl upada u niz avantura pokušavajući da se vrati u "svoje vreme" A znaš šta mi je bilo skroz interesantno? Ti opisi Londona s početka 19. veka! Kao u Dikensovim knjigama, a ti ZNAŠ koliko ja volim Dikensa!... eeej! Ma samo sam čekala kada će od nekud iskočiti Oliver Tvist ili Skrudž!... a mislim da se Dojl tokom svog lutanja londonskim ulicama čak i sreo sa samim Dikensom!... uhhh, i onaj klovn Horabin! On mi je jeziv. Džoker iz Betmena je mala beba za njega, mamemi! U stvari, cela ta njegova ekipa prosjaka mi je jeziva!... pazi, nije ovo horor, ali neke scene su toliko zastrašujuće... užasne! Izuzetak su Horabinovi neuspeli eksperimenti, Greške, koji su mene više podsetili na Mapetovce nego na kreature od kojih ti se ledi krv... A tu je i taj Psoliki Džo koga svi jure... on ti dođe nešto kao vukodlak! Nenene, ne baš vukodlak, ali nešto na taj fazon. U stvari, Džo može da ulazi u tuđa tela, mada se u njima nikada ne zadržava dugo jer ima problem... ako budeš čitala, videćeš sama o čemu se radi...
Ma, ne možeš da veruješ kakva ludnica od knjige! Čudovišta, magija, duhovi, Egipatski bogovi, čak i neki vanzemaljci... a uz sve to istorijski poznati likovi! Dž. G. Bajron, Napoleon, Britanski kraljevi... bućkuriš svega i svačega, ali odlično smućkan!
 A na momente sam se i zasmejala! Ozbiljno! Dijalozi su uvrnuti, sarkastični, duhoviti... i da ti kažem još nešto, knjiga uopšte nije dosadna, radnja se odvija brzo, čas si u Engleskoj, pa u Grčkoj, pa skočiš u Egipat!... i skačeš kroz vreme i istoriju... i što me gledaš tako??? 😳😮
- Pa pitam se u kom momentu ćeš da se onesvestiš... znaš li kad si poslednji put udahnula?

I tu ja ukapiram koliko sam se zalaufala, pa smanjim na 1000 obrtaja... 🤦‍♀️
- E, nisam ti rekla! Po romanu ovog pisca urađen je scenario za "Pirate sa Kariba"!
O'š da čitaš Anubisa? 😄
- Hoću. Sreća, te te prekinuh na vreme, inače ne bi ni bilo potrebe da čitam... 🤣

Нема коментара:

Постави коментар